Povjesničar književnosti Dubravko  Jelčić smatra da je Matoš  bio jedan od najvećih hrvatskih nacionalista i uz Šenou najglasniji Hrvat u književnosti, a ujedno i jedan od najdosljednijih i praktično najosvjedočenijih i najuvjerenijih Europljana.

Matoš se u književnosti pojavio 1892. godine pripoviješću Moć savjesti, koja je naznačila početak razdoblja moderne. Njegova najpoznatija djela su Iverje, Novo Iverje, Ogledi, Vidici i putovi, Umorne priče, Naši ljudi i krajevi, Tri humoreske, Moralist i druge satire, Život za milijune i Pečalba. 

GOSPA MARIJA

Ima jedna mala gospa Marija.

Što sve mi draža biva što je starija.
 

Jer ona me je prvog trudno rodila,

Za ručicu me slabu prva vodila.
 

Prva me na ovom svijetu volila,

Prva se za mene Bogu molila,
 

Kupala me suzom, Bog joj platio,

Anđeo joj suzom suzu vratio;
 

Dojila me mlijekom svoje ljubavi,

Učila me ovaj jezik ubavi
 

S kojim ću i onda slatko tepati,

Kada ću za plotom možda krepati.
 

Samo tebe volim, draga nacijo,

Samo tebi služim, oj Kroacijo,
 

Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,

Za te živim, samo za te, amen!

                                                                                           Antun Gustav Matoš