Osnovna škola Julija Klovića Zagreb

Zdravo! Ja sam Tena. Imam 12 godina. Ovo je priča o tome kako je važno kupovati hrvatske proizvode.

Ovo nije samo dosadna priča o proizvodima, to je moja priča, s moje strane i govori o tome kako djeca imaju bitnu ulogu u svoj toj priči s hrvatskim proizvodima. Isprva su mi svi govorili kako sam "premalena" da razumijem koliko je to važno, no onda sam ja to s vremenom sama shvatila jer sam silno htjela biti dobar građanin i imala sam osjećaj da mi je suđeno biti dio toga. Počela sam raditi sastavke, pjesme, igrokaze i plakate, no shvatila sam da rečenicama i kiticama nisam nikome pomogla te da moram nešto poduzeti djelima, a ne riječima. Tada sam shvatila svoju svrhu. Počela sam saditi svoje voće, povrće i cvijeće te sve što mi je bilo u moći, a i roditelji nisu to zanemarivali. Njih sam nagovorila da zajedno sa mnom postanu bolji građani i doista, promijenili su se. Napravili smo svoj mali OPG i naravno da smo imali malih poteškoća sa sađenjem domaće hrane jer nam nije sve uspijevalo,ali smo zato trgovinu zamijenili tržnicom, meso iz pakiranja mesom iz mesnice i još mnogo toga. Moja je želja bila upotpunjena i bila sam napokon sretna, ali i ponosna na sebe i na svoje roditelje. Mi možda nismo bili jedina obitelj koja se promijenila, ali to meni nije bilo uopće bitno jer sam stekla tako veliko iskustvo koje ću pamtiti do kraja svoga života. Neke stvari ti promijene život, promijene sve.
                                                                                     Eva Iličković, 6. a