Osnovna škola Julija Klovića Zagreb

Moja je domovina najljepša na svijetu. Dok rijeke i potoci mirno i tiho teku svojim koritom, njeni se slapovi zlate od Sunca koje tek vrhovima uspijeva dotaknuti šumsko tlo i ušuljati se među suho otpalo lišće. Njena se brda uzdižu iz tla i promatraju skrivene tajne hrvatskih dolina. Njeno nebo je najveće na svijetu, a njezini oblaci putuju i govore drugima kako je Hrvatska domovina najljepša na svijetu. Morski valovi love jedan drugoga, igraju se i udaraju jedan u drugoga. Na morskoj pučini se dižu u vis, pa se spuštaju. Utihnu pa miruju i na kraju sve opet ispočetka. Pjev ptica odzvanja šumom. Jutarnja rosa umiva lišće svojim mekim, blagim dodirom. Njena se plodna zemlja bogati plodovima, a njena stoka pase na najgušćim pašnjacima. Sve to ima zemlja ta moja lijepa Hrvatska.

Eva Bišćanin, 4.b